Kako smo počeli?
Po nagovoru prijatelja Branka Krkala, predložio sam nekolicini svojih prijatelja ideju o osnutku stolnoteniskog kluba. Kako je u Zaboku do prije 30-tak godina postojalo nešto slično, ideja o uskrsnuću i oživljavanju stolnoteniske aktivnosti učinila nam se vrlo privlačna. Odmah su počela padati obećanja; “ja ću ovo”, “meni prepustite ono”, i sl. Kako sam otvorio temu, više i da sam htio, nisam mogao natrag. Od Branka sam posudio njegov primjerak Statuta, prilagodio ga, osmislio grb, zamislio u glavi u grubo tok i razvoj u početku i krenuo. 
Pozvao sam sve poznate, moguće zainteresirane na osnivačku skupštinu u svoju klijet, dogovorili osnivanje, donijeli Statut, prihvatili grb, izglasali tijela upravljanja, sve to dobro zalili i zaželjeli Stolnoteniskom klubu Zabok dugovječnost i uspješnost. Bilo je to 27.09.2005. godine, na samo Miholje.
Deset dana kasnije sve radnje oko registracije i ustroja bile su završene. Uspio sam zahvaljujući susretljivosti direktora DP Elektre Zabok gosp. Mirka Mužeka, dobiti njihovu (našu) dvoranu na privremeno korištenje u dva termina tjedno u večernjim satima. Također smo koristili i Elektrin stol za igranje prvih utakmica u SOKAZ-u.
Istovremeno smo sa Osnovnom školom “Ksaver Šandor Gjalski” i direktorom Tomislavom Polanovićem dogovorili preuzimanje stolnoteniske grupe, a zauzvrat dobili na korištenje veliku školsku sportsku dvoranu nedjeljom u terminu od 16 do 20 sati. Taj termin smo namjenili svim građanima grada Zaboka, stvarajući tako mogućnost rekreacije za sve kroz stolnotenisku igru. Također smo dva dana u tjednu od 16.40 do 19.00 sati radili u maloj dvorani Osnovne škole sa djecom, namjeravajući tako začeti rad planirane stolnoteniske škole.
Došlo je i vrijeme za stvaranje materijalne baze i opremanje. Tu su se iznimno iskazala dva člana (Zdravko Lihter i Tomica Turk), tako da smo u slijedeća dva mjeseca skupili od donatora dovoljno sredstava za kupovinu dva kvalitetnija stola, stolnoteniskog robota, pregrade, više mrežica, 200-tinjak loptica, šest dresova za takmičarsku ekipu i 3 za kadete i još druge potrebne opreme. Moramo spomenuti da smo primali često i vrlo izdašnu pomoć od tvrtki, obrtnika i privat osoba iz skoro svih dijelova županije, te i ovdje koristimo priliku da im se od sveg srca zahvalimo. Slijedeće godine nabavili smo još sedam stolova, više mrežica, pregrada za ograditi šest stolova i još puno puno potrebne opreme. 
U mjesecu rujnu krenula je organizirana i osmišljena stolnoteniska škola za djecu od 1. do 4. razreda. Za početak se okupilo 15-tak mališana, koji su u kratko vrijeme vrlo brzo usvojili osnovne pokrete i svojom voljom i entuzijazmom oduševili svoje trenere i roditelje. U nedjelju, 15.10.2006. godine održan je 1. otvoreni stolnoteniski turnir u Zaboku, koji je prema našim saznanjima najveći stolnoteniski turnir ikad održan u Zaboku. Sudjelovalo je 80-tak natjecatelja u 4 kategorije iz sjeverozapadne i istočne Hrvatske. Održan je u velikoj dvorani OŠ Ksavera Šandora Gjalskog, na 8 stolova, te je namjera da postane tradicionalan.
Predsjednik STK Zabok -Ivica Vrančić
Što je bilo prije!
U Zaboku se stolni tenis igra od pedesetih godina prošlog stoljeća. Začetak je bio u okviru Sportskog društva “Mladost” 1949. godine, gdje se stolni tenis igra kroz stolnotenisku sekciju (slika dolje) i to ponajprije na jednom stolu u hodniku Zdravstvene ambulante ZIVT-a, a kasnije u dvorani za sastanke. Igrači iz tog doba bili su Mito Biller, Ivica Hanžić, Franjo Ulaković, Vlado Šandor…
Najpoznatija anegdota je ona o gostovanju prvaka svijeta japanca Ogimure 1958. godine u Zaboku, gdje je odigrao egzibicioni meč sa prvakom tadašnje Jugoslavije. Organizator je bio Jemrić “Jumbo”, a meč se održao u staroj općini. Na slici su treći zdesna proslavljeni Žarko Dolinar, prvi s lijeva Lovro Ratković, a drugi s lijeva tadašnji svjetski prvak Ichiro Ogimura (Japan). Stolni tenis se igrao po podrumima, u školi, u ZIVT-u, međutim pisanih tragova je vrlo malo.
Slijeva stoje: Lovro Ratković, Ichiro Ogimura, …, Žarko Dolinar, čuče: Jemrić “Jumbo”, …
Rijetke su i fotografije iz tog doba (evo dvije iz 1974.). Mnogi će se stariji ping-pongaši prepoznati na slici lijevo. Neki su još i danas aktivni (Drago Plečko, Branko Drobec, Milan Skupnjak, Dado Knezoci…), dok su neki promijenili sportsko okružje (Ivan Katušić-Buković, Tomislav Polanović, Mirko Popović) ili privremeno napustili bavljenje stolnim tenisom (Kučko, Goluban).
I ovim putem pozivamo sve poklonike stolnog tenisa koji imaju bilo kakve dokumente iz povijesti da nam se jave, kako bismo obogatili sjećanja na prošla vremena.
