U stolnoteniskim krugovima rijetki su oni koji ne znaju tko je bio Branko Drobec. Dugogodišnji trener, funkcioner te u principu alfa i omega stolnoteniskog kluba “Orokonfekcija” iz Oroslavja. Najviše je bio poznat po iznimnim rezultatima koje su njegovi igrači postizali na nivou države. Obitelj Drobec bila je oličenje uspjeha postignutog napornim i teškim radom te odricanjima, a Branko je bio ključna figura u toj priči. Najuspješniji i najveći primjer njegovog trenerskog umijeća bio je sportski uspjeh njegovog sina Slobodana koji se kitio titulama državnog prvaka u mlađim uzrasnim kategorijama od 2000. do 2007. godine. Bio je nositelj kvalitete prve ekipe Orokonfekcije u tadašnjoj 2. Hrvatskoj ligi, zatim je igrao za klubove koji su se natjecali u najjačoj državnoj ligi, a kasnije se okušao i u inozemstvu.
Ali koliko je Branko Drobec značajan za Stolnoteniski klub Zabok, većini vrlo vjerojatno nije poznato. Naime, Branko je 1998. godine na inicijativu roditelja iz Zaboka primio u STK Orokonfekciju njihova dva sina koji su u tom trenutku već bili 2-3 godine stariji od idealne dobi za početak bavljenja stolnim tenisom. Imao je samo jedan uvjet, a to je da ih se dovodi na trening svaki dan bez iznimke. Taj roditelj bio je Ivica Vrančić i doveo je na trening svoja dva sina, Luku i Vanju. Moglo bi se reći da je sjeme posijano. Ivica je nekoliko godina kasnije jedan od osnivača STK Zabok, trener i predsjednik. Luka i Vanja počeli su raditi s djecom, najmlađima u klubu. Iako je Vanju profesionalna karijera odvela izvan stolnog tenisa, Luka je danas stolnoteniski trener profesionalac zaposlen u STK dr. Časl iz Zagreba. U samim počecima njihovog trenerskog rada Branko Drobec je puno pomogao sa svojim savjetima, čak je i prisustvovao na nekoliko treninga. Vrlo smo mu zahvalni i za ustupanje svoje dvorane u Orokonfekciji nekoliko puta kada smo bili bez dvorane.
Zato je Branko jedna od ključnih osoba uključena u nastanak i oživljavanje zabočkog stolnog tenisa, koji nam je uvijek bio sportski primjer, savjetnik, trenerski mentor, a često nam je predstavljao sportski izazov i cilj.
Branko, nadamo se da si našao mir i olakšanje od bolova koje ti je život podijelio zadnjih godina, a zabočki stolnotenisači sjećat ćete se sa zahvalnošću.
